|
Te
perdiste del rincón natal
tras un sueño de
distancia
Sin pensar que allá
quedaban
los seres que te
amaban
y yo con mi
constancia...
¡Agonía de vivir sin
vos
y morir en el camino.
Y marché, dejando
atrás
la maldición sobre
los dos...
¡Y éste es el pago
que me das!
Ahora no me conocés...
¡me borro tu
ingratitud!...
Aunque dejés mi alma
trunca,
no podrás olvidar
nunca
lo de nuestra
juventud...
¡Algún día llorarás
todo el daño que me
hacés!...
Te busqué sin darme
paz,
por cariño nada
más...
¡Y ahora no me
conocés!..
¡No se juega con un
corazón
como vos lo hacés
conmigo!..
¡No pongas el gesto
huraño!
Buscarte fue mi
engaño
y hallarte mi
castigo...
Yo no sé cómo podés
fingir
este asombro en mi
presencia.
Yo, que soñaba esta
ocasión,
te vi pasar, te oí
reír...
y se hizo trizas mi
ilusión!
|
Napustila
si rodni grad
tražeći daleki san…
ne razmišljajući o
onima koje ostavljaš
o onima koji te vole
i meni, koji sam
uvijek bio samo tvoj…
Agonija življenja bez
tebe
i svakodnevnog
umiranja…
otišao sam dalje,
ostavljajući
prokletstvo što nas
razdire oboje…
prokletstvo koje
ostavila si meni ti!
Više me ne poznaješ…
izbrisala si me iz
sjećanja!…
ali ranjena duša
moja,
ne može zaboraviti da
je bila tvoja
kad smo mladi bili.
Jednog ćeš dana
plakati
zbog toga što učinila
si mi!…
Tražim te, ne mogu se
smiriti,
htio bih te opet
ljubiti
ali ti me više, ne
poznaješ!…
Nitko se ne poigrava
nečijim srcem
kao što si se ti
poigrala mojim!…
Nemoj me gledati
tako!
Pogriješio sam što
sam te tražio
a sad sam kažnjen time
što sam te našao.
Ne razumijem kako se
možeš pretvarati
da si iznenađena što
me vidiš!...
Sanjao sam dugo
trenutak ovaj,
ali vidjeh te kako
odlaziš nasmijana…
i moja je iluzija
zauvijek razbijena!
|